Kratke price o životu, emigraciji, pronalaženju sebe, borbi, bezanju, povratku, želji, ljubavi, vrednostima, Srbiji, Americi i svemu izmedju.

Kratke Price by Old Kresoje

Категорија: Kratke Priče

  •      Preglasna muzika trese zadimljeni bar u New Jersey-u. Subota je dan kada se studenti opijaju bez posebnog razloga, vrište, skacu i mlataraju po mračnim ćoškovima memljivog kluba. Pitam je za broj telefona a ona me pripito gleda, proučava i procenjuje: “Odakle si?”. Ah, to otužno, pateticno pitanje. Zar je važno? Zašto mi iskreno ne kaže…

  • Kad bi mogao da biram, izabrao bi najbolje. Naravno. Tu nema dileme. Postoji samo jedno malo, sustinsko pitanje: da li ja uopšte odabiram dogadjanja oko sebe ili desavanja sama izabiraju mene?      Nisan birao da budem rodjen. Bez mog znanja dodeljen mi je život. Desilo se da postanem oblik, materija. Sa prvim dahom nametnuti su mi…

  •       Šetam vrelim Floridskim jutrom i ogledam se u staklu velike banke gde radi Jeff. Usresredjen sam na sopstveni  izgled i ne mogu da ne primetim visak kilograma i manjak “Frizure”. Kad bi bar mogao da trampim ovo nepozeljno salce sa stomaka za malo neophodne kosice na glavi, bio bi pravi frajer!       Jeff je “Ajkula”…

  •        Prostrana gostinska soba je stilski uredjena, sa istancanim ukusom i prefinjenom harmonijom. Na masivnom drvenom stolu, velikoj komodi i brojnim policama pored knjiga, sarenog cveća i porodičnih slika, nalaze se najrazličitije svece. Neke su velike, druge male, dugačke i kratke, debele i tanke, ukrasne i obične. Jedne su plave, druge crvene, bele i žute. Neke…

  •    Promenili smo se i Srbija i ja. Nismo više isti i ništa više isto nije.       Zreo sam čovek tek ponekog htenja. Tako malo još moram. Ponešto hoću a ono drugo uglavno neću. Lepota življenja mi je ideal. Želim samo spokoj i te male, spontane radosti. Volim da se zapletem u sopstvene misli, osetim momenat,…

  • Kofer na dohvat ruke kao simbol traganja ili karakterna osobina bežanja. Punim ga pa praznim, podizem pa spustam, sebe u njega pažljivo pakujem: red duše, red sećanja, red drage žene, neke burne noći, neke naše pesme, poneki poklon, zalutali list iz parka i pomalo guzvave kosulje. Redjam sve uz nespokoj i nervozu, u glavi odzvanjaju…

  •       Naručujemo tonik za tonikom a iz unutrašnjeg džepa jakne dolivamo džin. Pijan sam. Lomim cackalicu na pola i jedan deo pružam nevidljivoj sudbini a drugi krijem u ruci. “Znam za jadac!, znam za jadac!” glasno vičem da nadjacam muziku. Kule uzima polomljenu cackalicu sa stola i staklenim ocima zbunjeno me pita: “Šta to igramo?”.…

  •      Nije Maxi, a nije ni Srbija, nisu devedesete, nije nimalo smešno a nije bas ni normalno da mi se isto dešava ponovo. Guram kolica po marketu stazom sećanja a prošlost i sadašnjost mi se prelamaju i sudaraju u glavi.      Ma jel ja to dobro vidim? Jaja na komad? Deja vu! Horor film koji sam nekada…

  •      Njihovi su tamanili naše, pre nego su njih malo satrali oni treći. Onda su ovi zapadno stručno iskorenili ove severno, dok su oni sa ostrva ležali krvavi i preklani od strane istih tih samo sa susednog ostrva. Za to vreme beli su likvidirali crvene, a ovi sto veruju u onoga su zbrisali sve one koji…

  • Kratka Prica o Srbiji i kako se danas i juče vrte u krug       Olinjali stari rundov, rase Seldžuk, uporno se drapa zadnjom sapom bezuspešno pokušavajući da istrebi buve. Oštre kandže se provlače kroz gustu dlaku i deru kožu sa ledja vremesnog psa. Nesnosan svrab zamenjuje strašan bol samopovredjivanja. Kuca skici u agoniji, oči joj se…