Prostrana gostinska soba je stilski uredjena, sa istancanim ukusom i prefinjenom harmonijom. Na masivnom drvenom stolu, velikoj komodi i brojnim policama pored knjiga, sarenog cveća i porodičnih slika, nalaze se najrazličitije svece. Neke su velike, druge male, dugačke i kratke, debele i tanke, ukrasne i obične. Jedne su plave, druge crvene, bele i žute. Neke mirisu na lavandu, neke na vanilu a ostale prosto na vosak. Ponosne svece uspravno stoje na prelepim svecnacima, neke druge su u staklenim vazama dok je jedna mala tanka sveca usamljena u prozorskom oknu. Inferiorna, minimalna, nebitna, neprimetna, tako različita od svih drugih, mala sveca nije ukrašena, mirisna niti obojena. Iako nesigurna i pomalo neugledna u odnosu na sve druge svece u gostinskoj sobi, mala prozorska svecica cuva jednu tajnu. Za razliku od svih drugih sveca, njen vosak je specijalno satkan od nežnosti, sazdan od čežnje i sačinjen od ljubavi.
Kao i mnogo puta pre, kako to samo on zna, život je ušao u gostinsku sobu i vrelim dahom sve svece odjednom zapalio. Prostrana soba je blistala celu noć obasjana plamenom mnogobrojnih sveća. Bila je sva mirisjlava, kitnjasta, zacarana i gizdava. Razigrane treperave senke su plesale po zidovima i plafonu. Soba se njihala, uvijala i lelujala onako kako su to svece želele.
Dok je noć odmicala svece su se polako topile, lagano umirale i jedna po jedna gasile. Sa prvim jutarnjim zracima samo je mali plamicak još uvek trajao u prozorskom. oknu. Naša Ljubav ga je sacuvala i dala mu snagu i smisao. Dok gori mala sveca biće i nas.
Постави коментар