Kratka Prica o Srbiji i kako se danas i juče vrte u krug
Olinjali stari rundov, rase Seldžuk, uporno se drapa zadnjom sapom bezuspešno pokušavajući da istrebi buve. Oštre kandže se provlače kroz gustu dlaku i deru kožu sa ledja vremesnog psa. Nesnosan svrab zamenjuje strašan bol samopovredjivanja. Kuca skici u agoniji, oči joj se pine suzama a telo grci od neizdrzive svrabezi i jezive nemoći. Obuzimaju je tuga i umor teski kao samoća koju joj je sudbina odredila. Da bar ima vode da ugasi ovu strasnu zedj ili malo ljubavi da joj žudnja mine. Umesto toga, samo oblaci prašine, vrelo sunce i patnja. A buve kolo vode, vladaju večno njenim telom i ne pada im na pamet da “sjasu” već toliko godina. Sada ih ponovo oseća na repu, gamad je zverski ujeda i glodje do srži. Kuja skače na noge i pokušava da se odbrani i ugrize odvratne buve ali rep joj se stalno izmiče. Ona ga juri, juri, skljocajuci zubima i nemoćno lajuci. Pomalo komično vrti se u krug, zastane pa nastavi, u krug, u krug, bez ikakvog rezultata, sizofreno, beznadežno i tragično. U krug.
I tako ceo moj život. I tvoj i nas. Pas se naravno zove Srbija, a tuga….. ona pripada svima nama
Постави коментар